Accéder au contenu principal

Petak/Subota 9-10/6/2017.

Prošla nedelja je prošla... huh... sporije i brže nego što bih to želela. S jedne strane, bez Zajednice našeg dragog trivaga je, definitivno, jako čudno, smenjuju se periodi ogromnog posla i strke i periodi prilične praznine kad čovek ne zna gde da se okrene i šta bi radio... Ali vreme prolazi. Prošlu nedelju (odnosno vikend, da budemo precizniji), obeležili su teroristički napadi u Londonu, te humanitarni koncert Arijane Grande i prijatelja u Mančesteru, namenjen prikupljanju pomoći porodicama nastradalih prethodne nedelje, kada je na kraju koncerta gorepomenute pevačice, jedno sumanuto biće odlučilo da se digne u vazduh i sa sobom povede mahom devojčice koje su roditelji doveli na koncert. I dalje, koliko god pokušavam da budem tolerantna, i dalje ne uspevam da shvatim koliko treba neko da bude očajan ili lud, da bi, umesto vojske (koja na neki način i jeste konfrontirana sa smrću od onog momenta kad potpiše ugovor o angažovanju), ubijao nevina lica, a pogotovo decu. Mislim, znam ja da tom licu onaj ko je drugačiji, a pogotovo žensko koje se "vlada" nemoralno po njegovim kodovima, nije ravnopravan, ali ipak... Nekako kao da se ponavlja istorija, pa tako jedni predstavnici čovečanstva sebe izgleda vide kao vrhunsku rasu, dok drugi faktički i nemaju pravo na postojanje. To je, ako ovome dodamo i klimu i sve ostale strahote koje nam je priroda namenila u budućnosti, prilično zastrašujuće. 
Nekako mi dođe da se jednostavno zatvorim u svoju baštu i da više ne izađem. Televiziju više i ne gledam jer mi smeta konstantno bombardovanje onim što bi trebalo da su vesti, a koje se, po mom mišljeju previše često ponavljaju da bi bile išta drugo do blagog pranja mozga. I tako... Lepše je gledati u budućnost.
U budućnosti,nekoj bližoj, smeši se možda neko more i susret sa dragim prijateljima, te odmor od mnogo čega, iako se bojim da ću ove godine i na odmoru morati debelo da radim, no nema veze. Stiže i period festivala, počinjemo sa Exitom, ali sad će i Belgrade calling i Supernatural... a Beer Festu se unapred radujem, iako sam apsolutni protivnik piva (lol), radujem se susretu sa prijateljima upravo pivsksim povodom :). Ali, više o tome neki sledeći put. 

A do tada, ko želi, može da pogleda "One Love Manchester" koncert.... manje više da li volite Arijanu, tu su manje više sva poznata lica (mlađe generacije): Justin Biber, Katy Perry, Miley Cyrus... i mnogi drugi, a kvalitet izvodjenja je iznenadjujuće dobar, preporučujem :)

Commentaires

Posts les plus consultés de ce blog

Moje Beleške...

Bilo jednom... ili ne tako davno? Deset godina prođe tako brzo, kao za tren, a opet, kad shvatiš šta se sve izdogađalo, razumeš da to vreme, koje tako bezbrižno i bezobzirno dišemo i trošimo zaista teče, a svo značenje relativiteta onoliko postane jasno. Kao što reče Anštajn jednom, jedan sat je onoliko vremena, a sa lepom ženom prođe za sekund - to je relativitet. Ne želim da ulazim u to da li je za nas, žene, baš sasvim sasvim lepo da nas se uzima za primer samo u tom smislu, radi testiranja koliko vreme brzo prolazi, to bi bilo preterano, a, i, onda bih morala debelo da filozofiram... i da se odmaknem od onoga što sam želela da postignem pokretanjem ovog bloga, a to su male Beleške petkom. Odakle to? Pa, bio je jednom jedan sasvim sasvim simpatičan sajt na kome su se okupljali ljubitelji putovanja. Sajt je opstao, ali je Zajednica, koja je zapravo bila glavna draž cele priče, ugašena. Jedan od sastavnih delova te zajednice jesu bile te famozne Beleške, način da se ljudi obaveste o...

Beleške: 30. Jun 2017.

Dakle, apsolutno je neverovatno kako vreme brzo prolazi. Valjda je tako i bolje, inače bi bilo, čini mi se, prilično dosadno. Bilo kako bilo, eto, stigosmo do nove Zaječarske Gitarijade , što me posebno raduje jer je to onako pošteno dobar znak da je pravo leto upravo stiglo, a još više se radujem činjenici da je ova manifestacija još uvek popularna i voljena. Nekako, kad to vidim, pomislim da Srbija ipak nije sasvim otišla u nekakav Turbo-istočnjački aut, već da još uvek postoje neka deca koja vole da praše, i luduju uz neke drugačije zvuke. Naravno, ponekad to prašenje ne bude preterano muzikalno (uvek mi je bilo smešno kad neki klinci sve rade da izgleda kao da je potrebno pošto-poto da se urliče da bi se ličilo na rokere), no, treba biti pošten pa priznati da je kora tog hleba baš izuzetno tvrda, te da ima tek par nekih koji su uspeli da se izdignu visoko, mnogo višlje od drugih, i to čak i bez dranja :D. Da ne govorimo da su, na kraju krajeva, ipak najbolje balade upravo one roke...