Accéder au contenu principal

Beleške: 30. Jun 2017.

Dakle, apsolutno je neverovatno kako vreme brzo prolazi. Valjda je tako i bolje, inače bi bilo, čini mi se, prilično dosadno. Bilo kako bilo, eto, stigosmo do nove Zaječarske Gitarijade, što me posebno raduje jer je to onako pošteno dobar znak da je pravo leto upravo stiglo, a još više se radujem činjenici da je ova manifestacija još uvek popularna i voljena. Nekako, kad to vidim, pomislim da Srbija ipak nije sasvim otišla u nekakav Turbo-istočnjački aut, već da još uvek postoje neka deca koja vole da praše, i luduju uz neke drugačije zvuke. Naravno, ponekad to prašenje ne bude preterano muzikalno (uvek mi je bilo smešno kad neki klinci sve rade da izgleda kao da je potrebno pošto-poto da se urliče da bi se ličilo na rokere), no, treba biti pošten pa priznati da je kora tog hleba baš izuzetno tvrda, te da ima tek par nekih koji su uspeli da se izdignu visoko, mnogo višlje od drugih, i to čak i bez dranja :D. Da ne govorimo da su, na kraju krajeva, ipak najbolje balade upravo one rokerske ;).

Ovu nedelju je obeležilo još ponešto, pa je tako ekspoze opet bio pominjan... i naravno, gotovo sve novine su našle za shodno da se podiče fantastičnim lapsusom, pa je tako naša premijerka imala čast da predstavi ekspoze. Tako, umesto da predstavi program vlade (što je već sasvim, sasvim ok i legitimno), neko je odlučio da je bolje da predstavlja predstavljanje (exposer, izložiti, predstaviti, prikazati)... pa ispade smešna. No, nekako je možda najstrašnije što smešna ispade samo nekolicini zagubljenih zaljubljenika u srpski jezik... pošto je, očigledno, odavno mnogo važnije pokazati kako smo superpametni, pa se gađamo izrazima koji onako zvuče neverovatno učeno... to me ponekad podseća na kukavne sveštenike katoličke crkve u Srednjem veku, koji su jadni morali da uče i da govore latinski, samo da bi izgledali učeno i uzvišeno u očima obične rulje.
No, da ne dužimo, potrajaće. A i, ova jezička zavrzlama jeste ionako delo nekakvih nadobudnih spinera i marketinških savetnika, pa nek tako i ostane. Ne bih time da gubim vreme.

Šta se još dešava? ako izuzmem veoma vrletno i tegobno uspinjanje i istraživanje novog lavirinta u koji je ubačeno ono malo trivagonista koji još imaju nešto snage, ... ove vrućine me teraju da mislim na nešto daleko simpatičnije ipak. Tako saznadosmo da ćemo ove godine zaista imati pravi odmor, pravi pravcati, s koferima, putovanjem i divnim susretima s prijateljima na koncu istog, tako da se, prvi put posle nekoliko godina zaista radujem letu. I gde ćemo? Na more, naravno, u Grčku, omiljeno srpsko letovalište, jasno. Ali ne tamo gde i svi, o neeee :). Idemo nazad u regiju koja nas je već očarala, i koja je dovoljno nepoznata kao turističko mesto, tako da nema gužve :D. No, do tada ima još više od dve dobre nedelje, pa ćemo se još viđati onoliko: ja kao dežurno piskaralo, a vi, nadam se, dok čitate ove moje redove. A do tada, pa evo, nađoh par minuta koji onako, baš lepo odražavaju lepotu ove regije: kristalno čisto more, kontrast hridi i morske pene, surovost kamena i izdržljivost čvornovatog drveta masline. Fali samo miris i šum talasa pa da doživljaj bude potpun!

*autor snimka iaeime

Commentaires

Posts les plus consultés de ce blog

Moje Beleške...

Bilo jednom... ili ne tako davno? Deset godina prođe tako brzo, kao za tren, a opet, kad shvatiš šta se sve izdogađalo, razumeš da to vreme, koje tako bezbrižno i bezobzirno dišemo i trošimo zaista teče, a svo značenje relativiteta onoliko postane jasno. Kao što reče Anštajn jednom, jedan sat je onoliko vremena, a sa lepom ženom prođe za sekund - to je relativitet. Ne želim da ulazim u to da li je za nas, žene, baš sasvim sasvim lepo da nas se uzima za primer samo u tom smislu, radi testiranja koliko vreme brzo prolazi, to bi bilo preterano, a, i, onda bih morala debelo da filozofiram... i da se odmaknem od onoga što sam želela da postignem pokretanjem ovog bloga, a to su male Beleške petkom. Odakle to? Pa, bio je jednom jedan sasvim sasvim simpatičan sajt na kome su se okupljali ljubitelji putovanja. Sajt je opstao, ali je Zajednica, koja je zapravo bila glavna draž cele priče, ugašena. Jedan od sastavnih delova te zajednice jesu bile te famozne Beleške, način da se ljudi obaveste o...

Petak/Subota 9-10/6/2017.

Prošla nedelja je prošla... huh... sporije i brže nego što bih to želela. S jedne strane, bez Zajednice našeg dragog trivaga je, definitivno, jako čudno, smenjuju se periodi ogromnog posla i strke i periodi prilične praznine kad čovek ne zna gde da se okrene i šta bi radio... Ali vreme prolazi. Prošlu nedelju (odnosno vikend, da budemo precizniji), obeležili su teroristički napadi u Londonu, te humanitarni koncert Arijane Grande i prijatelja u Mančesteru, namenjen prikupljanju pomoći porodicama nastradalih prethodne nedelje, kada je na kraju koncerta gorepomenute pevačice, jedno sumanuto biće odlučilo da se digne u vazduh i sa sobom povede mahom devojčice koje su roditelji doveli na koncert. I dalje, koliko god pokušavam da budem tolerantna, i dalje ne uspevam da shvatim koliko treba neko da bude očajan ili lud, da bi, umesto vojske (koja na neki način i jeste konfrontirana sa smrću od onog momenta kad potpiše ugovor o angažovanju), ubijao nevina lica, a pogotovo decu. Mislim, znam j...